Završni rad
Autor: Marijan Nikolić, ZDRAVSTVENA ŠKOLA SPLIT, 2017.g.
Mentor: dr.med.dent. Tonči Težulat
1.UVOD
Cilj ovog rada je prikaz spoznaja i primjena znanja o keramičkim ljuskicama u svakodnevnoj
praksi. Za dentalnog asistenta ta znanja su potrebna ne samo u ordinaciji dentalne medicine,
već i u specijalističko-protetskoj ordinaciji. Te spoznaje dentalni asistent može iskoristiti u
svojim prezentacijama u javnom zdravstvu ili pak u radu trgovačkog društva koje se bavi
trgovinom opreme i materijala.
Naime, sama spoznaja o opremi, instrumentima i materijalima u ordinaciji dentalne medicine
dentalnom asistentu olakšava posao jer protokol rada i zahtjevi moderne dentalne prakse
zahtjevaju od asistenta da pripremi sav potreban pribor za rad. Ta znanja mu uvelike koriste u
komunikaciji sa pacijentima kako bi im ponudio korisne i potrebne informacije.
Komunikacija s pacijentom čini važan čimbenik dentalne prakse danas.
Skrb o pacijentu nije lagan posao, a dentalni asistent se s njim susreće u javnom zdravstvu
gdje on čini poveznicu između praktičara i pacijenta. Znanja iz ovog rada korisna su prilikom
interakcije s pacijentima, jer svaki pacijent ima mnoštvo pitanja koja ga zanimaju, a na koja
dentalni asistent treba imati spreman odgovor. Nadalje, ova saznanja mogu pomoći
dentalnom asistentu u svakodnevnom životu kada se asistent nađe u komunikaciji sa drugim
ljudima izvan ordinacije koje zanimaju prednosti i nedostatci ljuskica.
S druge strane sva znanja i informcije iz ovog rada uvelike će pomoći dentalnom asistentu u
radu unutar trgovačkog društva, gdje će biti u mogućnosti ponuditi veliki izbor opreme i
materijala, kako specijalističkoj protetskoj ordinaciji tako i općoj ordinaciji dentalne
medicine. Ova saznanja će mu omogućiti to da postane dobar trgovac jer je u današnje
vrijeme bitna kvaliteta i efikasnost opreme i materijala od kojih se u konačnici rade ljuskice.
Također, ova saznanja dovode asistenta u poziciju u kojoj samostalno može donositi odluku o
primjeni i nabavi određenih materijala koji će se koristiti prilikom izrade protetskih ljuskica. I
na kraju treba nadodati da ove spoznaje mogu donijeti zadovoljstvo pacijenta što nam svima
treba biti konačni cilj.
Ključne riječi: keramičke ljuskice, optički otisak, CAD/CAM, kompozitni cement,
zadovoljstvo pacijenta.
2.DENTALNA KERAMIKA
Razvojem stomatologije došlo je do razvoja novih materijala u protetici koji su uvelike
poboljšali funkciju ali i estetiku protetskih nadomjestaka. Materijali koji su se do tada
upotrebljavali nisu zadovoljavali sve potrebne uvjete tog vremena te se je sve intezivnije
počela koristiti dentalna keremika koja se danas koristi gotovo u svim protetskim zahvatima.
U njoj je pronađen sklad između fizikalno-kemijskih svojstava, biokompatibilnosti, trajnosti,
te optičkih svojstava koja su je učinila restaurativnim materijalnom broj jedan u odnosu na
metal i akrilat (1).
2.1.Povijest dentalne keramike
Pojavom dentalne keramike kao restaurativnog materijala započela je nova era u estetskoj
stomatologiji. U usporedbi sa današnjim keramičkim materijalima, prvi keramički materijali
su bili jako krhki. Nakon što su prepoznate mogućnosti keramičkih materijala, oni su dodatno
modificirani i prilagođeni. Razvoj keramičkih materijala pratio je i razvoj pomoćnih
materijala i laboratorijske opreme.
U povijesti Weinsteinov patent dovodi do široke primjene keramičkog materijala jer je
otkriven način svezivanja keramičkog materijala sa zlatnom legurom koristeći vakuumsko
pečenje. Razlike između toplinske rastezljivosti kovine i keramike riješene su primjenom
glinične keramike koja se koristila za izradu krunica i kraćih mostova, ali je bila
onemogućena izrada individualnih keramičkih krunica. To je omogućeno u 70-im prošlog
stoljeća kad su se metal-keramičke krunice izrađivale novim, poboljšanim tehnikama, a
materijali su imali višu temperaturu pečenja. Zahtjevna tehnologija keramike za pečenje na
kovinu bila je pokretač razvoja pomoćnih aparata u laboratorijima, a posebno je utjecala na
razvoj slitina za kovinske konstrukcije koje su omogućavale spoj tih dvaju gradiva (1).
2.2.Podjela dentalne keramike
2.2.1.Općenita podjela dentalne keramike
Keramika se općenito može podijeliti u četiri kategorije:
– silikatna
– oksidna keramika
– neoksidna keramika
– staklokeramika.
Silikatnu keramiku karakterizira amorfni stakleni matriks porozne strukture, koji se sastoji od
silicij oksida uz dodatke aluminij-oksida, magnezij-oksida i cink-oksida, te je većina zubnih
keramika pripada ovoj kategoriji. Oksidnu keramiku karakterizira primarno kristalna faza uz
malo ili pak nimalo staklenog matriksa. Neoksidna keramika nije pogodna za uporabu u
stomatologiji zbog visoke temperature pečenja, složenosti postupka izrade i nemogućnosti
postizanja odgovarajuće estetike. Staklokeramika je polikristalni materijal nastao
kontroliranom kristalizacijom stakla.
2.2.2.Dentalna keramika s obzirom na temperaturu pečenja
S obzirom na temperaturu pečenja, keramika se dijeli na:
– keramiku s niskom temperaturom pečenja od 850 do 1100°C
– keramiku sa srednje visokom temperaturom pečenja od 1100 do 1300°C
– keramiku s visokom temperaturom pečenja od 1300 do 1400°C (2).
Keramika s niskom temperaturom pečenja se koristi za izradu krunica i ljuskica. Keramika sa
srednje visokom temperaturom pečenja se koristi za specijalne oblike međučlanova i inlaye, a
keramika s visokom temperaturom pečenja se koristi za kovinsko-keramičke nadomjestke te
za umjetne zube na zubnim protezama.
2.2.3.Dentalna keramika prema sastavu
Dentalna keramika se može podijeliti još i prema sastavu, pa se tako suvremeni keramički
materijali dijele na:
– keramika za pečenje na slitinu (metal-keramika),
– potpuna keramika: aluminijoksidna keramika, staklokeramika, cirkonijeva keramika
(1).
2.2.4.Dentalna keramika prema namjeni
Prema namjeni keramički se materijali dijele na one iz kojih se izrađuje metalkeramička
krunica, potpuno keramička krunica, materijali za glazure i korekture te na one od kojih se
dobivaju posebni estetski učinci (1).
2.2.5. Dentalna keramika prema načinu izrade
Keramički se materijali, prema načinu izrade, dijele na:
– one s laboratorijskim tijekom izrade
– keramičke blokiće za tehniku frezanja (1).
3.KERAMIČKE LJUSKICE
Porastom pacijentovih zahtjeva za estetikom protetskih nadomjestaka u prednjem i stražnjem
području zubnog luka postalo je prijeko potrebno razviti materijale koji će ujediniti otpornost
i čvrstoću koje su bitne u stražnjem području, s estetskim kvalitetama potrebnim u prednjem
području. Keramičke ljuskice (veneers) postale su alternativa krunicama jer omogućavaju
brzo i zadivljujuće preoblikovanje osmijeha. Ljuskice danas predstavljaju restorativni estetski
izbor u velikom broju slučajeva u kojima bi bile izrađene potpune krunice. Keramičke
ljuskice su biokompatibilne, a polirana površina ljuske gotovo je identična prirodnom zubu.
Keramičke ljuskice ostvaruju prirodnu fluorescenciju. Apsorbiraju, reflekitraju i provode
svjetlost podjednako kao i prirodni zubi (3).
3.1.Preparacija zuba za keramičku ljuskicu
Prije uzimanja otiska za izradu keramičke ljuskice potrebno je preparirati zub. Preparacija
zuba provodi se brušenjem u skladu sa biološkim, mehaničkim i estetskim načelima. Biološka
načela se odnose na očuvanje tvrdih tkiva i vitalnost brušenog zuba, kao i na zaštitu susjednih
zuba i mekih tkiva tijekom brušenja. Mehanička načela uključuju osiguranje retencije i
rezistencije te sprječavanje deformacije nadomjestka u funkciji. Estetsko načelo preparacije
zuba zahtijeva odabir odgovarajućeg gradivnog materijala te smještaj ruba preparacije.
Preparacija ide za tim da se skrati vestubularna ploha zuba kako bi se na nju mogla postaviti
ljuskica. Brušenje počinje postavljanjem retrakcijskog konca u gingivni sulkus. Zatim se
preparira (brusi) vestibularna ploha i to u dubinu do 0.5 mm koja je dovoljna za postavljanje
ljuskice (4).
3.2.Čvrstoća i otpornost
Ljuskice vrlo lako pucaju. Međutim, nakon njihova cementiranja one se u potpunosti
integriraju sa zubnom strukturom i postaju iznimno otporne. Uvođenje posebnih tehnika
kiselinskog jetkanja još se više produljila dugotrajnost keramičkih ljuskica. Spajanje jetkane
cakline i keramičkog materijala s pomoću kompozitnog svijetlo-polimerizirajućeg cementa
omogućuje doktoru dentalne medicine izradu čvrstih i dugotrajnih zubnih nadomjestaka.
Podaci o dugotrajnosti su ohrabrujući i pokazuju da su ljuskice izrađene prije više od 30
godina još uvijek uspiješne. Friedman je u svojem istraživanju na 3500 keramičkih ljuskica
postavljenih unutar 15 godina, izvjestio o postojanosti 93% uspješnih slučajeva (3).
3.3.Primjena keramičkih ljuskica
Keramičke ljuskice se izrađuju u velikom broju slučajeva i to od sanacije malih aproksimalnih
lezija i umjerenog incizalnog prekrivanja, pa sve do kozmetičkog uljepšavanja vestibularne
stijenke zuba, ili pak prekrivanja obojenja prednjih zubi. Uspješno se koriste za zatvaranje
dijasteme, ispravljanje lošeg položaja zuba te prekrivanja loše oblikovanih zubi. Kod nekih
kliničkih slučajeva koji uključuju frakture inciziva i nevitalne zube, napretkom adhezije
omogućena je izrada ljuskica kao održivi alternativni zahvat (3).
4.KERAMIČKI MATERIJALI ZA LJUSKICE
Keramičke se ljuskice mogu izraditi od nekoliko različitih keramičkih materijala podijeljenih
u četiri skupine:
– lijevljiva staklokeramika
– tlačena keramika
– keramika s kompjutorski izrađenom jezgrom i tradicionalnim pečenjem slojevito
nanesenih gliničnih slojeva
– glinična keramika na foliji ili s vatrostalnim radnim bataljcima.
Danas se najviše koristi glinična i tlačljiva keramika, a koje se razlikuju po estetskoj kvaliteti
i rezultatima (3).
4.1.Tlačena keramika
Tlačena keramika se sastoji od sustava tlačene keramike iz presinteriranih valjčića koja nudi
velik broj prednosti. Valjci su izrađeni od silikatne staklene jezgre i ponekad sadržavaju
kristalne faze različitog raspona ovisno o vrsti proizvoda. Najbolja mehanička i fizikalna
svojstva ovaj materijal pokazuje in vivo. U novije vrijeme novi materijal Empress II je
povisio mehanička i optička svojstva. Ovaj proizvod nema dodirne točke s Empress leucitnom
staklokeramikom. Staklokeramika predstavlja materijal koji se sastoji od jedne staklene i
jedne kristalične faze. Osnovni je materijal staklo u kojem se oblikuje kristal postupkom
kontrolirane nukleacije i kristalizacije. Završni proizvid karakteriziran je barem jednom
vrstom krsitala uklpoljenog u bar jednu staklenu jezgru.
Prednosti ove tehnike su sigurnost, visoka estetika, kraći tijek izrade, pravilan dosjed,
dugotrajnost i široke indikacije, a glavni nedostatak je relativno skupa oprema (3).
4.2.Glinična keramika
S gliničnom keramikom je moguće postići debljinu od 0,3 mm, što omogućuje minimalno
otklanjanje prirodne cakline. Međutim, to se pokazalo i kao nedostatak jer postoji veća
opasnost od lomljenja ljuskice (3).
4.2.1.Tehnika s vatrostalnim bataljkom
Ne nudi najnoviju visoko sofisticiranu laboratorijsku tehnologiju, ali tehničaru daje
mogućnost izbjegavanja korištenja dodatne opreme i pravilnom primjenom mogu se postići
zavidni rezultati. Ovi su proizvodi izrađeni iz sinterirane keramike koja ne sadržava kristale
ako potječu od prirodnog amorfnog materijala.
Ova se metoda sastoji od radnog bataljka dubliranog uporabom adicijskih silikona, a za
izljevanje materijala koriste se vatrostalni materijali na bazi fosfata. Prije nanošenja
keramiškog materijala na radni bataljak, model se uranja u vodu kako bi se zapečatila njegova
vanjska površina. Zatim se nanosi dentinska keramika, modifikatori i incizalna keramika.
Postupak pečenja uključuje korekcije, bojanje i glaziranje te se izvode bez odvajanja ljuskice
od radnog bataljka, a tek se u pljeskari ljuskica odvaja od radnog bataljka (3).
4.2.2.Tehnika s folijom
U ovoj se tehnici koristi platinska folija na koju se izrađuje keramička jezgra. Keramički
materijal za izradu keramičke jezgre mora biti dovoljno čvrst te se u tu svrhu koristi
glinicinom pojačana keramika. Potom se na jezgru nanose dentinska i caklinska keramika
koja je kompatibilna s pojačanom keramičkom jezgrom.
Ova tehnika ne zahtjeva korištenje skupe opreme. Tehničar nanosi vrlo tanku foliju koju mora
prilagoditi i čvrsto pritisnuti na spojeve. Zatim se na tu foliju nanosi keramička jezgra koja se
peče. Debljina keramičke jezgre pdređuje čvrstoću i stabilnost. Na keramičkoj će jezgri uvijek
postojati mali otklon zbog kontrakcije, te problemi u rubnom dosjedu (3).
5.CAD/CAM (Computer Aided Designe / Computer Aided
Manufacture)
Pojavom CAD/CAM sustava krajem osamdesetih godina 20. stoljeća klasičan način izrade
protetskih nadomjestaka zamjenila je CAD/CAM tehnologija koja je uvelike skratila vrijeme
izrade nadomjestaka. CAD/CAM sustav je sofisticiran te omogućava uočavanje i najsitnijih
pogrešaka tijekom brušenja, usklađivanja okluzalnih kretnji i postizanja savršenog rubnog
dosjeda.
CAD/CAM sustavima se izrađuju ljuskice, krunice, inlayi i onlayi, te mostovi. Ovi nadomjesci
zahtjevaju odličnu estetiku i biokompatibilnost, a materijal koji se koristi za izradu ovih
nadomjestaka putem CAD/CAM sustava je keramika jer ima veliku čvrstoću i otpornost.
CAD/CAM sustav se sastoji od 3D oralne video kamere, monitora, tipkovnice, pokazivača,
glodalice, te računalnog softwera pomoću kojeg se izrađuje ljuskica.
Prednosti CAD/CAM sustava su njegova jednostavnost jer nije potreban laboratorij, nema
klasičnog postupka uzimanja otiska, moguća je izrada više faseta u jednom posjetu ordinaciji,
dobije se nadomjestak visoke estetike, ima široke indikacije i sigurnost.
Naime, nedostatak ovog sustava su visoki troškovi aparature i poteškoće prilikom savladavanja
rada s aparaturom (5).
5.1.Povijest CAD/CAM sustava
CAD/CAM sustavi se intezivno primjenjuju u raznim industrijama poput arhitekture i
automobilske industrije jer je potrebna velika preciznost i brzo djelovanje. CAD/CAM sustav
se prvi put pojavljuje u dentalnoj medicini 1989. godine, nastankom CEREC sustava za izradu
inleja, onlaja i labijalnih faseta, a da pritom nema potrebe za uzimanjem klasičnog otiska.
Prvotno su se koristili samo u dentalnim laboratorijima zbog dugotrajne izrade jer skraćivanje
vremena izrade protetskog rada u to vrijeme nije bilo primarno. Razvijanjem tehnologije i
dentalnih materijala, CAD/CAM sustavi su se počeli pojavljivati i u ordinacijama dentalne
medicine jer je uviđeno skraćivanja vremena izrade nadomjestka. Jedan od prvih koji je uveo
CAD/CAM sustav u ordinaciju bio je dr. Duret 1971. godine (5) .
5.2.Vrste CAD/CAM sustava
5.2.1.CEREC sustav
CEREC je najstariji CAD/CAM sustav koji se pojavio na tržištu početkom osamdesetih
godina prošlog stoljeća. Njegov puni naziv glasi „Chairside Economical Restoration of
Esthetic Ceramics“. Kroz godine pojavio se je u 3 različite serije. Zadnji CEREC 3 sustav je
prvi sustav u kojem software sam generira restauraciju, te ima mogućnost prilagodbe zuba u
svim dimanzijama i postizanja savršene okluzije sa antagonistima (5).
5.2.2.InLab sustav
Ovaj se sustav razlikuje od standardnog CAD/CAM sustava jer zahtjeva suradnju ordinacije
dentalne medicine sa dentalnim laboratorijem. Za izradu nadomjestka pomoću ovog sustava
potrebno je uzeti standardni otisak otisnim materijalima, a aparat radi restauraciju na radnom
modelu dobivenog izlijevanjem otiska (5).
5.2.3.Nobel Biocare Procera
Pomoću ovog sustava se izrađuju krunice, inlayi, onlayi i ljuskice s visokom preciznošću.
Otisak se uzima otisnim materijalima, te sustav skenira dobiveni model. Skeniranje je jako
detaljno i sustav bilježi 20 000 mjernih točaka prema kojima izrađuje nadomjestak (5).
5.2.4.KaVo Everest sustav
Ovaj sustav koristi uzimanje otiska optičkim otiskom intraoralnom kamerom poput CEREC
sustava. Pomoću Everest sustava se izrađuju krunice, mostovi, inlayi, onlayi i ljuskice. Ovisno
o potrebi, nadomjesci se mogu napraviti od leucitom ojačanih keramičkih materijala,
parcijalno sinteriranih cirkonijoksidnih keramičkih materijala ili HIP (hot isostatic pressed)
keramičkih materijala (5).
5.3.Postupak izrade nedomjestaka pomoću CAD/CAM sustava
Postupak izrade nadomjestka pomoću CAD/CAM sustava započinje preparacijom zuba kojeg
provodi doktor dentalne medicine. 3D kamerom se snimi izbrušeni zub, te se slika prenosi u
računalo i obrađuje u softweru. Pomoću softwera se određuju rubovi preparacije, određuje se
oblik i izgled nadomjestka.
Program omogućuje detaljno i jednostavno dizajniranje međučlanova i spojnog mjesta
izmedu zuba nosača i međučlana. Nakon završenog skeniranja i eventualnih korekcija, podaci
se šalju u glodalicu u koju se postavlja keramički blok koji se fiksira na nosač. Svaki blok je
označen kodom koji označava karakteristike pojedinog bloka. Potom glodalica, prema
uputama, počme glodati željeni nadomjestak, a cijeli postupak traje oko jedan sat (6).
5.4.Optički otisak
Nakon preparacije zuba u ordinaciji, iznad njega se postavlja kamera za uzimanje otiska. Skener
na kameri emitira infracrvene zrake koje prolaze kroz leću i padaju na uporišni zub. Linije koje
padaju na uporišni zub mogu biti svijetlije i tamnije, te se one reflektiraju natrag i odlaze u
fotoreceptor na kameri. Intezitet reflektiranog svijetla registira se ako napon koji se poslije
pretvara u digitalnu formu. Tamniji dijelovi zuba su višeg napona od svijetlijih dijelova. Temelj
oblikovanja CAD/CAM nadomjestka je trodimenzionalna prezentacija podataka dobivenih
skeniranjem gdje je dobivena veličina i vrijednost svake točke. Ta je vrijednost vezana za
dubinu skenirane točke. Pomoću toga se na ekranu prepoznaju razna područja prepariranog
zuba obzirom na dubinu, svijetlija područja označavaju uzdignuta područja, dok tamnija
označavaju dublja područja. Uporabom ovih podataka, trodimenzionalno oblikovanje može se
izvesti u nekoliko slojeva koji označavaju dno, ekvator te okluzalnu ravninu (5).
6.CEMENTIRANJE
Keramičke ljuskice se koriste u svrhu promjene oblika ili izgleda prednjih zubi svezivanjem
keramičkog sloja na zub uporabom adheziva i svjetlosno polimerizirajućeg kompozitnog
materijala. Stoga, sveza zuba, keramičke ljuskice i svijetlosno polimerizirajućeg kompozitnog
materijala određuje uspjeh cijelog zahvata. Postignuta sveza između kompozitno svjetlosno
polomerizirajućeg cementa i potpuno anorganske cakline iznosi 20 Mpa, no svezivna čvrstoća
jetkanog i silaniziranog keramičkog materijala čak je i veća, te iznosi 45 Mpa, što je dovoljno
za opiranje vlačnim silama (3).
6.1.Proces cementiranja
Nakon dovršetka keramičke ljuskice, unutrašnja joj se površina pljeskari i kiselinski jetka 10%-
tnom fluorovodičnom kiselinom što osigurava mikroretenciju unutrašnje stijenke ljuskice.
Nakon jetkanja unutrašnje površine ljuskice u trajanju od 1 do 4 minute, unutrašnja se površina
ispire vodom. Nakon jetkanja unutrašnjost ljuskice ostaje neprozirna, što dodatno pojačava
svezivnu čvrstoću keramičkog materijala. Unutrašnja se površina estetske keramičke ljuskice
nakon probe treba temeljito isprat i očistit alkoholom kako bi se ukolinili ostatci sline ili otisci
prsta koji mogu kontaminirati keramičku površinu. Ako je jetkana površina ljuskice
kontaminirana slinom, na njezinu se površinu nanosi 37%-tna fosforna kiselina u trajanju od 15
sekundi. Nakon kiselinskog jetkanja keramička se površina ispire i suši, no unatoč ispiranju
jetkane površine na njoj se još uvijek zadržava veliki broj kiselih kristala koji mogu utjecati na
svezivnu čvrstoću. Kako bi se oni otklonili, keramičke je ljuskice potrebno očistiti ultrazvučnim
čišćenjem u 95%-tnom alkoholu u trajanju od 4 minute. Svezivna čvrstoća može se pojačati
nanošenjem sredstva za silanizaciju u unutrašnju površinu keramičkog materijala. Sredstvo za
silanizaciju omogućuje retenciju keramičkog materijala svojim svojstvom visokog vlaženja te
kemijskim doprinosom adhezije. Vjeruje se da u keramičkoj ljuski te jezgri kompozitnog
materijala silanizacijskim sredstvom dvostrukog djelovanja uzrokuje kemijsku svezu sa silicijdioksidom.
Silanske skupine svezuju se s hidroliziranim silicij-dioksidom kopolimerizirajući
se s adhezijskim kompozitnim materijalom. Silanizirajuće sredstvo ostavlja se u dodiru s
jetkanom keramičkom površinom jednu minutu. Nakon toga se suši zračnim mlazom kako bi
se postiglo potpuno hlapljenje otapala. Ako se unutarnja površina ljuskice suši sa toplim
zrakom, to dodatno pojačava efekt silanizacije. Jednokomponentni sustavi za silanizaciju
sadrže silan u alkoholu, a dvokomponentni sustavi sastoje se od dvije različite tekućine koje se
miješaju s vodenom kiselom otopinom kako bi se postigla hidroliza silana.
Kada se nakon silanizacije unutrašnja površina ljuskice osuši, na nju se nanosi izabrano
adhezijsko sredstvo. Adhezijsko sredstvo mora biti kompatibilno s kompozitnim materijalom
koji će se kasnije svijetlosno polimerizirati. Nakon nanošenja adheziva, koji se u ovoj fazi ne
polimerizira, na unutrašnju se površinu ljuskice nanosi transparentni kompozitni materijal.
Sljedeći korak jest pravilna polimerizacija koje zahtjeva jako čiste uvjete. Gumeni štitnici
omogućavaju održavanje čistoće jer predstavljaju fizičku barijeru oralinm tekućinama, vlazi,
jeziku i obrazima. Nakon tretitanja zubne površine i unutrašnje površine keramičke ljuskice,
slijedi njihovo međusobno povezivanje. Za cementiranje keramičkih ljuskica najčešće se koristi
svijetlosno polimerizirajući kompozitni materijal. Uporabom ovog materijala, omogućeno je
doktoru dentalne medicine dovoljno vremena za uklanjanje viška materijala. Svijetlosno
polimerizirajući kompozitni materijal koristi se u svrhu pojačanja otpornosti i osiguranja
trajnosti sveze. Pri cementiranju, preporučuje se prvo nanošenje materijala na unutrašnju
stijenku ljuskice. Zatim se kompozitni materijal nanosi i na zubnu površinu. Potom se
keramička ljuskica postavlja na zub njihovim incizalnim bridom, a potom postupnim
pritiskanjem krunice gingivo-apikalnom smjeru. Ova tehnika upotrebljava se kako bi se
izbjeglo stvaranje šupljine (mjehura) između dvaju spajanih površina. Predonost uporabe ovog
materijala jest u niskoj stopi njegovog trošenja. Pri uporabi translucetnog kompozitnog
materijala srednje viskoznosti vidljiv je veliki napredak, jer on omogućuje produljeno vrijeme
manipulacije i veću preciznost i stabilnost u postavljanju nadomjestka. Blagim pritiskom
kažiprsta treba pridržavati ljuskicu na zubu, jer je on vrlo osjetljiv i učinkovitiji od bilo kojeg
instrumenta. Svaku je ljuskicu potrebno provjeriti s obzirom na njen rubni dosjed, pravilan
položaj te odnos prema susjednom zubu. Primjenom apikalno usmjerenog pritiska na incizalni
brid nadomjeska drugim prstom osigurat će se potpuni dodir keramičke ljuskice s cervikalnim
dijelom zuba. Nakon uklanjanja viška kompozitnog materijala s rubova nadomjeska, on se
svjetlosno polimerizira. Ako se koristi maksimalna svjetlosna energija, kvaliteta će
polimerizacije biti puno bolja. Prilikom polimerizacije postoji opasnost svjetlosne transmisije
što se može spriječiti uporabom dvostruko polimerizirajućeg kompozitnog materijala koji u
svojem sastavu sadržava inicijatore koji će kemijski i svjetlosno polimerizirati cement. Nakon
završenog svezivanja keramičkih ljuskica, uklanja se gumeni štitnik i provjeravaju okluzijski
dodiri.
Grubo i fino poliranje keramičkih ljuskica iznimno je važno, pogotovo ako se tijekom postupka
polimerizacije nije vodila briga o višku cementa. Ako se keramička površina ne ispolira do
visokog sjaja, na antogonističkim će se zubima pojaviti istrošenost, a na cervikalnom dijelu
retencija plaka te gingivna upalna reakcija (3).
7.ZAKLJUČAK
Keramičke ljuskice su nadomjesci koji se dosta često koriste prilikom restauracije prednjih
zubi. Keramičke ljuskice svojim specifičnim svojstvima postavljaju visoke standarde po pitanju
estetike, funkcije i postupka izrade. Postupak izrade je složen i zahtjevan no u konačnici dovodi
do dugotrajnosti i preciznosti samog nadomjestka. Održavanje higijene usta i keramičkih
ljuskica doprinosi dugotrajnoj funkciji i estetici, čak i više od dvedeset godina.
8.LITERATURA
(1) Jerolimov V. Osnove stomatoloških materijala – sfzg – Zagreb, 2005.
(2) https://bib.irb.hr/datoteka/612946.MagisterijKralj-2.doc (26.2.2017.)
(3) Gurel G. Znanje i vještina u izradi estetskih keramičkih ljuski – Media ogled d.o.o. – Zagreb,
2009.
(4)https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uact=8&ved=0ahUKEwik4MK2jePSAhWlHpoKHcPMCZMQFggaMAA&url=https%3A%2F%2Fbib.irb.hr%2Fdatoteka%2F604520.DDiplomski_rad.docx&usg=AFQjCNE6Ej4DNFuIf9cF_N3tDpNocOcqcQ&sig2=7aqH5GTZhUZCpSbJxDiLkw (1.3.2017.)
(5) https://bib.irb.hr/datoteka/471162.DLubina.pdf (4.3.2017.)
(6)https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&cad=rja&uact=8&ved=0ahUKEwik4MK2jePSAhWlHpoKHcPMCZMQFggiMAE&url=https%3A%2F%2Fbib.irb.hr%2Fdatoteka%2F612946.MagisterijKralj-2.doc&usg=AFQjCNFany6GeUe7pMUifJ3g1H2yLBmsRg&sig2=i3KboQ60xcGP-FGLn8o5KA
(7.3.2017.)
(7) Slika 1. http://poliklinika-breyer.hr/sl/estetska-dentalna-medicina/bezmetalna-keramika-2/
(8) Slika 2. http://www.studiostradiot.hr/nase-usluge/keramicke-ljuskice
(9)Slika 3. http://zzad.si/archive/estetsko.html
(10) Slika 4. http://www.ziemekdentallab.com/ips-e-max-press/
(11) Slika 5. http://www.slaj-anic.com/2015/05/08/cadcam-estetska-stomatologija-buducnosti/
(12) Slika 6. http://serbiadentaltravelprosmile.eu/project/cadcam-sustav/
(13) Slika 7. http://cadalati.blogspot.hr/2010/12/povijest-cad.html
(14) Slika 8. https://kitchenerdentist.com/cerec-1-day-crowns/
(15) Slika 9. http://www.medicalexpo.com/prod/sirona-dental-systems/product-70662-470834.html
(16) Slika 10. http://digital-dental-cadcam.com/nobelprocera-scanner/
(17) Slika 11. http://digital-dental-cadcam.com/nobelprocera-scanner/
(18) Slika 12. Split Dental, dentalni laboratorij
(19) Slika 13. Split Dental, dentalni laboratorij
(20) Slika 14. Split Dental, dentalni laboratorij
(21) Slika 15. http://dental4u.ba/aktuelnosti-iz-stomatologije/top-proizvodi/3d-interoralni-skener/
(22) Slika 16 http://www.ivoclarvivadent.com.hr/hr/proizvodi/puna-keramika/ips-emax-sustav-zadentalne-tehnicare/ips-emax-cementiranje-i-odrzavanje