Autor: Nikola Dujić, 2.C, ZDRAVSTVENA ŠKOLA SPLIT
Drugo razdoblje,od 1000.do 600.godine pr.kr. smatra se predbudističkom erom, a liječenjem su se bavili liječnici.
Liječnik i apotekar,kirurg Sušruta piše o anatomiji čeljusti s točnošću koja zapanjuje. Njegovo poznavanje anatomije zuba i anatomije uopće bilo je golemo. Srednjovjekovna zubna medicina je u stagnaciji jer se njome bave brijači i nadriliječnici umjesto zubnih liječnika. Vađenje zuba je primarna dentalna intervencija koja karakterizira to razdoblje.
Razes (850.-923),jedan od najčuvenijih liječnika toga doba ,posvetio je veliku pažnju bolestima usta i zuba. Vadio je zub tek kad se više nisu mogli konzervativno liječiti.
Avicena(980-1037) napisao je Kanon medicine koji je sigurno najsavršenije medicinsko djelo srednjeg vijeka. Uz opću, u njemu iznosi cijelu teoretsku i praktičnu zubnu medicinu.
Arapska medicina djelovala je više od 600.godina i utjecala je na španjolske liječnike. Nedaleko od Cordobe je 936.godine rođen slavan arapski liječnik i kirurg Abul Qasim. Njegovo najveće dostignuće je enciklopedija Al Tasarif,napisana u trideset knjiga. Posljednji i najvažniji dio su tri knjige o kirurgiji,Liber Contines,koje su šest stoljeća bile osnova za kirurške studije u Europi. Smatrao je vađenje zuba pogreškom i učio da se zubi koji nedostaju moraju odmah zamijeniti umjetnima. Umro je 1013.godine.
U razdoblju od 11. Do 15.stoljeća dolazi do velikog zastoja u liječenju zubnih bolesti jer se liječnici opće prakse nisu bavili zubnom medicinom već su je prepustili brijačima.